"Da bi maksimizovali doživljaj muzike, nekad moramo da oduzmemo".
Robert Hud
Kao
što svi znamo, istoriju pišu pobednici.
U komercijalnom smislu u domenu tehno
muzike, istoriju su pisale evropske etikete koje su tamo negde sredinom dvehiljaditih
praktično otele naziv 'minimal' i nadenule ga na jednu svoju, najblaže rečeno,
problematičnu muziku čije efekte osećamo evo već deset godina. Muzika sa
etiketa kao što su M-nus, Kompakt, Perlon, Poker Flat itd. svakako može da se
više proglasi pobednikom od jednog drugog, ranijeg Minimala koji nam je pakovao
manje kompromisa, a više mesa.
O čemu
se zapravo radi?
Minimal
tehno zapravo je počeo kao jedan mali, odsečeni, regionalni tehno fenomen vezan
isključivo za nešto što su Americi zovu "srednji zapad", a što jeste
kolevka američkog i svetskog tehna, gradovi kao što su Čikago i Detroit
naravno, ali i gradovi kao što su Milvoki, Mineapolis itd.
Iako
naravno u svim 'zvaničnim' istorijama američkog minimala stvari počinju uvek sa
dva imena, a to su Robert Hud i Dan Bel (DBX), treba pomenuti jedno retko
spominjano, ali preteško ime - a to je Terens Dikson. Terens Dikson je zapravo
ta glava ludog, povučenog naučnika koji je Huda i Milsa odvukao prema
ekstremima tehno minimalizma, jednog od najekstremnijih tehno pravaca, koji je
tada baš to bio -- ekstremni, neočekivani muzički potez. U ovu detroitsku priču sredine devedesetih svakako moraju da se dodaju 2 jako bitna, a opet malo pritajenija imena - Alen Oldam poznatiji kao DJ T-1000 i Klod Jang.
Koreni,
stoga, otvorenog i beskompromisnog tehno minimalizma jesu u prve dve ploče koje je Dikson izdao na svom
Utensil Records, dva dela Live in Detroit. Obe ploče su ekstremni, repetitivni,
ogoljeni esid tehno eksperimenti gde je Dikson Roland 303 cedio do kraja, dokle
je mogao da ga cedi. Njegova karijera odatle odlazi jednim svojim
karakterističnim putem, ali nema sumnje da je on patrijarh i generalni
inspirator cele ideje minimala koju je podelio sa ljudima koji su bili bliski
njegovim muzičkim idejama u prvoj polovini devedesetih. Njegov Minimalism EP, uz Minimal Nation Roberta Huda zapravo
je dao imena celom podžanru o kome pričamo.
I
uopšte cela ideja ranog, tvrdog minimal tehna se i vrtela oko toga da se esid
zvuku BOX-a, tj. 303ke, da prostora - tvrdi esid tehno je imao jedan pravac, a
drugi, koncizniji, pribraniji, strpljiviji i radikalniji bio je onaj koji je
kasnije nazvan minimalom. Minimal tehno
i jeste nastao negde na toj trojnoj liniji Čikago-Detroit-Mineapolis, recimo
dosta bitna izdavačka kuća u tim 'ranim radnim danima' bila je izdavačka kuća
Contact DJ Hyperactive-a, kao i Accelerate DBX-a. Vudi Mekbrajd pod nadimkom DJ ESP je sa svojom Communique izdavačkom kućom u Mineapolisu takođe bio značajan faktor u čitavom pokretu.
Druga strana inspiracije i ljudi koji su značajno doprineli celoj ideji bile su esid haus ikone Čikaga, Green Velvet kao i Traxmen ekipa okupljena oko izdavačke kuće Dance Mania, u kojoj su najpoznatiji bili Paul Johnson i Robert Armani. Minimal tehno kao da i jeste izašao kao jači, luđi nastavak čikaškog esid tehna, koji je tokom devedesetih počeo sve više da odbacuje pravila i da pod uticajem supstanci, a i generalne slobode producenata, postaje potpuno autonoman od bilo kakve konvencije, čak i za pojmove elektronske muzike. Od esid tehna iz Čikaga do superkonceptualnih i prefinjenih Milsovih minimal radova u tom istorijskom momentu, negde od 1993. do 1996. - kao da je cela američka elektronska scena na ovaj ili onaj način koketirala sa minimal principima.
Druga strana inspiracije i ljudi koji su značajno doprineli celoj ideji bile su esid haus ikone Čikaga, Green Velvet kao i Traxmen ekipa okupljena oko izdavačke kuće Dance Mania, u kojoj su najpoznatiji bili Paul Johnson i Robert Armani. Minimal tehno kao da i jeste izašao kao jači, luđi nastavak čikaškog esid tehna, koji je tokom devedesetih počeo sve više da odbacuje pravila i da pod uticajem supstanci, a i generalne slobode producenata, postaje potpuno autonoman od bilo kakve konvencije, čak i za pojmove elektronske muzike. Od esid tehna iz Čikaga do superkonceptualnih i prefinjenih Milsovih minimal radova u tom istorijskom momentu, negde od 1993. do 1996. - kao da je cela američka elektronska scena na ovaj ili onaj način koketirala sa minimal principima.
To znači da ste u jednom momentu na rejv sceni srednjeg Zapada Amerike imali i bučne, intenzivne esid tehno kompozicije na 140 bpm, kao i potpuno eksperimentalne radove, sporije, pritajenije, sve do klasičnih jackin house čikaških aranžman od kojih je dosta toga i počelo. Sve ovo je doputovalo vrlo brzo i u Njujork, gde su Džoi Beltram, Dejmon Vajld i Stiv Stol napravili vrlo značajne radove američkog minimal tehna. Naravno, karijera Plastikman-ere Riči Hotina, uz radove Roberta Huda, sada su već klasici savremene muzike.
Nažalost,
kako se Riči Hotin odselio u Nemačku, nemačke varijante minimal tehna (evropski
označenog kao "MNML") počele su da znače potpuno druge stvari u
odnosu na svoje korene. Mešajući minimal tehno sa raznim uticajima progresiv
hausa, otklanjajući hardkor primese i čineći ga sve manje eksperimentalnim,
MNML je postao razblaženi, saharinski hibrid bukvalno ničeg posebnog u vezi
elektronike. Kada se termin "microhouse" još pojavio u igri, tada je
nastala pojmovna zbrka i sve od tad ljudi mahom ne znaju o čemu se radi kada se
priča o minimal tehnu, njegovim korenima i njegovoj prvoj nameni. Doduše,
saznaće se. U nastavku sledi mala lista manje poznatih favorita blog tima.
Sačuvajmo
minimal.
No comments:
Post a Comment